Dizajn sustav povezuje vizualna pravila i ponašanje sučelja. Njegova vrijednost nije u broju komponenti, nego u tome koliko pouzdano tim može izgraditi novi ekran. Korisnik pritom ne mora ponovno učiti iste radnje u različitim dijelovima proizvoda.

Počnite od elemenata koji se stvarno ponavljaju: tipografije, razmaka, gumba i obrazaca. Usporedite postojeće ekrane i zabilježite gdje se ista funkcija prikazuje drukčije. Taj pregled daje bolju osnovu od stvaranja velike biblioteke unaprijed.

Za komponentu definirajte stanja i ograničenja. Gumb treba prikaz tijekom učitavanja, polje treba jasnu pogrešku, a kartica ponašanje s duljim naslovom. Provjera na stvarnom sadržaju otkriva probleme koje uredan primjer u dizajnerskoj datoteci lako skriva.

Dizajn i razvoj trebaju zajednički jezik. Dogovoreni nazivi i dokumentacija povezuju vizualnu varijantu s izvedbom u kodu. Uz izgled zabilježite kada se komponenta koristi, što se može mijenjati i koje kombinacije nisu podržane.

Uvedite jednostavan postupak promjene. Novi zahtjev najprije provjerite na postojećim komponentama, a tek zatim dodajte novu. Odredite tko pregledava prijedloge i kako se izmjena prenosi na ranije ekrane, bez iznenadnih odstupanja između verzija.

Sustav povremeno usporedite s proizvodom koji je stvarno objavljen. Uklonite neiskorištene varijante i dopunite pravila koja nedostaju. Tako biblioteka ostaje radni alat za dosljednu isporuku, a ne lijepo dokumentiran prikaz koji više ne odgovara svakodnevnom radu.