Pristupačnost je dio kvalitete sučelja, a ne dodatak koji se provjerava tek pred objavu. Različiti korisnici čitaju, navigiraju i unose podatke na različite načine. Dizajn zato treba omogućiti zadatak bez oslanjanja na samo jedan oblik interakcije.

Počnite od jasne strukture sadržaja. Smisleni naslovi, razumljive poveznice i kratke upute olakšavaju pronalaženje informacija. Tekst poveznice treba objasniti odredište, dok opis slike treba prenijeti važnu informaciju kada fotografija ima sadržajnu ulogu.

U vizualnom dizajnu provjerite čitljivost i kontrast. Boja ne bi smjela biti jedini način označavanja pogreške ili aktivnog stanja. Dovoljno prostora, jasni nazivi i vidljive kontrole pomažu korisniku da prepozna što može učiniti i što se promijenilo.

Obrasci trebaju trajne oznake i konkretne poruke pogreške. Korisnik mora znati koje polje traži ispravak i kako ga napraviti. Uputa koja samo kaže da nešto nije valjano nije dovoljna, osobito kada se prethodno uneseni podaci izgube.

Ključne tokove provjerite tipkovnicom i pomoćnim tehnologijama. Fokus treba biti vidljiv, redoslijed smislen, a izbornici i dijalozi upotrebljivi bez miša. Automatizirana provjera može pomoći, ali ne zamjenjuje prolazak kroz stvarnu korisničku radnju.

Pravila unesite u dizajn sustav i uredničke upute. Tako nove komponente i objave slijede istu osnovu umjesto da svaki put počinju od nule. Redovita provjera sadržaja, interakcija i novih funkcija pomaže zadržati pristupačnost tijekom razvoja proizvoda.